Ako ste pomislili da „biti roditelj“ nema veze sa Mona Lizom, prevarili ste se. Ako ste pomislili da se radnja ovog teksta odvija u Parizu, prevarili ste se. Radnja se odvija, svakodnevno, u našem domu. Ako ste pomislili da se Da Vinči prevrće u grobu, jer mu budzašto, spominjem remek delo, niste se prevarili. Šta …
Ako budem vikala “vasiono, čuješ li me?!” kao Milena Dravić, iz onog “ne znam mu ime” filma, hoće li me čuti? Ili da se popnem na merdevine? Uzmem i mikrofon? Razglas? Delimično sam neuračunljiva, jer je emotivno stanje počelo fizički da mili po telu, znači, prsla sam. Krčkam tugu, telo mi je nalik ekspres loncu, …
Koliko smo. u današnje vreme, skloni kritikama? Koliko smo skloni osudama, a da se ne osvrnemo na sopstveno iskustvo? Koliko nas vodi u krilatica “eh, u moje vreme tako nije bilo…”? O kritikama, o osudama i presudama, koje donosimo bez da pogledamo u ogledalo našeg oka… Koliko smo spremni da ne sudimo o knjizi po …
Stišći i opušći, rekao bi moj deda. Stišći i opušći petnaest puta, tri puta na dan. Po savetu moje doktorke. Poslušala sam je, i predano vežbala i ponavljala, stiskala i opuštala tri puta na dan, još od onda kada sam se, jednom od kijanja, a više puta od smejanja, malo upiškila. I sad mi dođe …
U jednom momentu radnog života bila sam radnik u pidžami, brendiranog naziva “frilenser”. Žonglirala sam između posla i deteta, cirkuzanti su mogli da mi pozavide. Kancelarija je bila smeštena u dnevnoj sobi. Dete je bilo smešteno pored mene. Daljinski da je mutiram kada bih imala poziv poslovne prirode nisam imala. U takvom scenariju, sve se …