Deo plana za valjano upoznavanje prirode i društva: poseta Botaničkoj bašti Jevremovac, u samom centru Beograda, lokacija ovde. Nazivaju je oazom mira. I imaju pravo. Opsednuta bukom saobraćaja i gradskog meteža, bašta je mirna, ponosna i nekako, kraljevska. Pobednički odoleva buci. Svojevremeno sam, kao student, odlazila sa koleginicom tamo da učimo. Bašta nam je pružala najkvalitetniju tišinu za …
Bio je utorak. Veče. Vraćala sam se s posla i jele su mi se tulumbe. Opet. Željna sam onih bosanskih, sočnih tulumbi, koje baka šalje iz Bosne. Odavno. Kod kuće zaorim: „je l’ znate šta mi se jede?“, a ukućani horski odgovaraju „tulumbe!!!“ Ne bih smela slatko, ali bih i te kako slistila te tulumbe. …
Ako budem vikala “vasiono, čuješ li me?!” kao Milena Dravić, iz onog “ne znam mu ime” filma, hoće li me čuti? Ili da se popnem na merdevine? Uzmem i mikrofon? Razglas? Delimično sam neuračunljiva, jer je emotivno stanje počelo fizički da mili po telu, znači, prsla sam. Krčkam tugu, telo mi je nalik ekspres loncu, …
Oduvek sam volela muzeje. Volim osećaj koji mi donose. Volim kako mi približe istoriju toliko da postane opipljiva, mirisna, taman onoliko stvarna koliko i treba da razumem zašto i kako smo sada ovde gde jesmo. Volim da zamišljam ljude koji su koristili izložene predmete. Volim da zamišljam kako je tekao njihov svakodnevni život, kako su doručkovali, …
Znate šta? Prošle su godine od kako sam se razvela. U tom samotno-rehabilitacionom periodu, kao raspuštenica, singl(ica), počinjem život iznova i ostale bajke, izašla sam svega šest puta. Ili sedam. Ali, ko broji? Jednom sam ostala do posle ponoći. Znam, potpuno sam luda i neobuzdana. Armija ne može da zaustavi moje žurastične nagone. Nego, već …
Nikada sebe, niti svoje izbore, nisam smatrala za nešto posebno, nešto drugačije od drugih. Prosto sam ih smatrala svojim. Nikada nisam mislila da bi moji izbori bili nekome zanimljivi, sve dok na instagramu u delu za poruke nije stiglo previše poruka za dve ruke, deset prstiju i dva ćorava oka pod cilindrom, pitajući za preporuke za …
Sve počinje i sve se završava u Galamdžijskoj, pardon, Salamdžijskoj ulici gde Lota živi sa svojom porodicom – mamom, tatom, starijim bratom Jonasom i sestrom Mijom-Marijom. Lota obožava karamele, šećer u prahu, palačinke, kolače teta Berge i svog svinjskog medu, a ne voli riblje pljeskavice, sirup protiv kašlja, posete zubaru i poslušnost. Kao što to …
Koliko smo. u današnje vreme, skloni kritikama? Koliko smo skloni osudama, a da se ne osvrnemo na sopstveno iskustvo? Koliko nas vodi u krilatica “eh, u moje vreme tako nije bilo…”? O kritikama, o osudama i presudama, koje donosimo bez da pogledamo u ogledalo našeg oka… Koliko smo spremni da ne sudimo o knjizi po …
Stišći i opušći, rekao bi moj deda. Stišći i opušći petnaest puta, tri puta na dan. Po savetu moje doktorke. Poslušala sam je, i predano vežbala i ponavljala, stiskala i opuštala tri puta na dan, još od onda kada sam se, jednom od kijanja, a više puta od smejanja, malo upiškila. I sad mi dođe …
…iliti kako sam preživela prve obroke čvrste hrane Ne umem ni da objasnim razlog svog smatranja da hranjenje bebe izgleda kao na reklami. Beba nije musava, radosno zeva i dočekuje svaki zalogaj, udara ručicama o poslužavnik hranilice i smeši se oko glave, a mami vilica golica pod od cerenja i “vau” klicanja. Prvo i prvo, …