*upozorenje: tekst koji sledi je bez slika, jer dočarati slikom svoju zbunjenost i nesnađenost numem. Iskustvo mi je pokazalo da je moje dete jedno zaista lepo dete, preduzimljivo, stručnjak za dekomponovanje živaca i raspršivanje svih roditeljskih ideala. Kad samo pomislim da idem jedan korak napred u toj veštini, moje potomstvo, podstaknuto nekim neopisivim unutrašnjim nagonom …
Sećate se dial-up konekcije? Zidovi odzvanjaju krčanjem, a na ekranu takčice povezivanja sa ostatkom sveta lete, dok se zvuk i prizor ne sinhronizuju. Koliko nam se internet uvukao u prste, dlanove i džepove? Svi smo danas zavisnici jednog zajedničkog poroka – interneta i društvenih mreža. Inače, ja ga volim. Doduše, mora da se povuče ručna …
Tekst je prvobitno objavljen na Keva.rs, jer volim tamo da se pojavim više od svega. Jednom davno, možda je bila sreda ili četvrtak, bila sam mala. Što ne isključuje da nisam bila mala ostalim danima u nedelji, ali ipak, da damo neku početnu strukturu. Jer tako to biva, čim odrediš vreme sve dobije smisao. I …
Oduvek sam volela muzeje. Volim osećaj koji mi donose. Volim kako mi približe istoriju toliko da postane opipljiva, mirisna, taman onoliko stvarna koliko i treba da razumem zašto i kako smo sada ovde gde jesmo. Volim da zamišljam ljude koji su koristili izložene predmete. Volim da zamišljam kako je tekao njihov svakodnevni život, kako su doručkovali, …
Koliko smo. u današnje vreme, skloni kritikama? Koliko smo skloni osudama, a da se ne osvrnemo na sopstveno iskustvo? Koliko nas vodi u krilatica “eh, u moje vreme tako nije bilo…”? O kritikama, o osudama i presudama, koje donosimo bez da pogledamo u ogledalo našeg oka… Koliko smo spremni da ne sudimo o knjizi po …
Ima tome već par godina. Kako krene nagoveštaj da je proleće za zimskim petama, ja zjapim i čekam da se zaljubim. A niko mi se ne sviđa. Nemam ni vremena. Objasniću već. Razmišljam o tome kako je lepo biti zaljubljen. I kako ima zaljubljenosti raznih. Upornih, prkosnih, dobrih, mladih, starih, šupljih, trpećih sa nesigurnim nogicama …
Onog trenutka kada se spomene odlazak u bioskop, detinje oči objave štrajk treptanju i zauzmu oblik dve ogromne kokice. Transformaciju ljupkog lica prati uvodna numera filma pre filma, cičećeg karaktera “jupi, bioskop, idemo, jesmo li stigli, šta ćemo da gledamo, kupi mi kokice!” Nijedan roditelj ne može da ostane imun na glasno izražavanje sreće svog …
Ima tih dana kada me roditeljska savest zapeče gore od trudničke gorušice. Razlozi za istu variraju i kreću se u rasponu od (naizgled) banalnih kao što je “danas nisam skuvala ručak za na kašiku” preko “nisam dovoljno dobra majka, veći deo dana sam provela radeći, dok se ona sama igrala” ili “gušim je, ne dam …
Kako stvari stoje, deca su oduvek bila iskrena. Oslobođena svih društvenih normi i stega, kažu sve bez zadrške, onako kako stvari jesu. Njihova iskrenost, često, pređe granice pristojnosti, zapne u nepristojnost i neprijatnost, koju roditelji pokušavaju da ublaže umilno se osmehujući dok im se lice ne ukoči. Za lice bi bilo bolje da u tom …
Nedavno sam razgovarala sa jednom trudnicom. Ona sija onako kako samo trudnice mogu da sijaju. Ona je mlada, lepa buduća mama i nosi devojčicu, kojoj ćemo vrlo brzo poželeti dobrodošlicu u ovaj ludi, divni svet. Kako to obično i biva, kada mame razgovaraju, razgovor se vodio oko bebe i roditeljstva. Mnogo kako, mnogo zašto pitanja, …